Vinski podrum
U najkraćim crtama, o vinskom podrumu treba znati sledeće: postoje jednostavniji ili improvizovani vinski podrumi koji omogućavaju proizvodnju manjih količina vina koje se uglavnom popiju do kraja proleća sledeće godine. Međutim, ukoliko se radi o organizovanoj proizvodnji vina namenjenog tržištu, tada bi trebalo raspolagati određenim prostorijama u okviru vinskog podruma koje omogućavaju preradu grožđa u vino, čuvanje vina, obradu i pripremu vina za finalizaciju i isporuku tržištu. Podrumi mogu biti podzemni, nadzemni i kombinovani. Ne ulazeći u detalje vezane za prednosti i nedostatke ovakvih tipova podruma, ono što im je zajedničko jeste to da moraju da imaju određena odeljenja: radionicu u kojoj se prerađuje grožđe, vrionicu koja treba da ima odeljenja za previranje šire i kljuka, odeljenje za nova vina, odeljenje za stara vina, odeljenje za destilaciju, odeljenje za razlivanje pića u boce, eventualno laboratoriju, salu za degustaciju i prodaju vina itd. svako od ovih odeljenja zahteva određenu temperaturu, relativnu vlažnost, ventilaciju kako bi uspešno odgovorilo nameni. Prilikom izgradnje podruma trebalo bi konsultovati enologe čije zahteve bi trebalo da ispoštuju građevinski inženjeri i arhitekte., a važnu ulogu imaju i mašinski inženjeri koji se bave klimatizacijom prostorija. Trebalo bi pravilno odabrati makro i mikrolokaciju za vinski podrum. Takođe, trebalo bi obratiti pažnju i na pravac pružanja podruma u odnosu na strane sveta. Obavezno treba voditi računa prilikom projektovanja kapaciteta podruma o eventualnim zalihama i tzv. manipulativnom prostoru koji se može kretati i do 30% od ukupnog kapaciteta podruma. Gradnju podruma treba izvesti tako da je eventualno proširenje kapaciteta lako izvodljivo. Da bi se uspešno bavili proizvodnjom vina treba najpre da naučite kako se to radi delom iz knjiga, čitajući, a delom obilazeći uspešne proizvođače vina i koristeći njihova iskustva. Saradnja sa stručnjacima iz ove oblasti je više nego potrebna. Pored potrebne opreme za preradu grožđa i alkoholnu fermentaciju šire i kljuka, neophodna je povremena kontrola kvaliteta vina koja se obavlja probom vina (degustacijom) i određivanjem sadržaja alkohola, sumpordioksida, isparljivih kiselina i svakako stabilnosti vina pre razlivanja u boce.